Ove smo godine organizirali natjecanje u količini prikupljene hrane. Učenici su svaki dan mogli pratiti poredak svog razreda i do zadnjeg dana trajala je borba za svaki kilogram. Također su pobliže upoznati s pojmom azila i stanarima azila „Šapa“. Saznali su da svaki pas u azilu ima svoju tužnu priču, da su ih tukli, izgladnjivali ili naprosto odbacili jer su se razboljeli. Saznali su da se Meda boji djece jer su djeca prema njoj bila posebno okrutna. Da su Žuju odgajali elektrošokovima u vrat te da ona danas ne voli ništa oko vrata, čak ni običan zagrljaj, ali da je najveća maza u boksu i obožava češkanje. Naučili su da svaka grubost ostavlja trag i mijenja, ali i da briga, ljubav i obično češkanje i samo bivanje u blizini tih pasa liječi. Oni, premda s ožiljcima, ponovo postaju najbolji čovjekov prijatelj.

Učenici, roditelji i učitelji naše škole zajedno su skupili 700 kilograma hrane za pse. U natjecanju je uvjerljivo pobijedio 8.e razred i (njihov motivator) razrednik Goran Juren s prikupljenih 112 kilograma. Naravno, bili smo u azilu i uživali u druženju sa psima koji reagiraju drukčije od ostalih pasa, kojima u očima vidiš potrebu za nježnošću i koji neće otići jer im je nježnosti dosta. Uživali smo u malim sjenama koje su nas posvuda pratile. Neki od nas našli su svog psa, neki dva, neki su odlučili pomagati azilu kako god mogu.

Ovo je bila lijepa i korisna akcija. Dragi roditelji, hvala vam što ste u ovolikom broju i u ovolikoj kilaži podržali školsku akciju. Sa svakom doniranom konzervom, vaša su djeca osjetila sreću i ponos jer su pomogla i jer su učinila nešto dobro i korisno.

Nije li to smisao odgoja i cilj kojem svi težimo?

Tekst i fotografije: školska psihologinja Romana Bićan

Ove smo godine organizirali natjecanje u količini prikupljene hrane. Učenici su svaki dan mogli pratiti poredak svog razreda i do zadnjeg dana trajala je borba za svaki kilogram. Također su pobliže upoznati s pojmom azila i stanarima azila „Šapa“. Saznali su da svaki pas u azilu ima svoju tužnu priču, da su ih tukli, izgladnjivali ili naprosto odbacili jer su se razboljeli. Saznali su da se Meda boji djece jer su djeca prema njoj bila posebno okrutna. Da su Žuju odgajali elektrošokovima u vrat te da ona danas ne voli ništa oko vrata, čak ni običan zagrljaj, ali da je najveća maza u boksu i obožava češkanje. Naučili su da svaka grubost ostavlja trag i mijenja, ali i da briga, ljubav i obično češkanje i samo bivanje u blizini tih pasa liječi. Oni, premda s ožiljcima, ponovo postaju najbolji čovjekov prijatelj.

Učenici, roditelji i učitelji naše škole zajedno su skupili 700 kilograma hrane za pse. U natjecanju je uvjerljivo pobijedio 8.e razred i (njihov motivator) razrednik Goran Juren s prikupljenih 112 kilograma. Naravno, bili smo u azilu i uživali u druženju sa psima koji reagiraju drukčije od ostalih pasa, kojima u očima vidiš potrebu za nježnošću i koji neće otići jer im je nježnosti dosta. Uživali smo u malim sjenama koje su nas posvuda pratile. Neki od nas našli su svog psa, neki dva, neki su odlučili pomagati azilu kako god mogu.

Ovo je bila lijepa i korisna akcija. Dragi roditelji, hvala vam što ste u ovolikom broju i u ovolikoj kilaži podržali školsku akciju. Sa svakom doniranom konzervom, vaša su djeca osjetila sreću i ponos jer su pomogla i jer su učinila nešto dobro i korisno.

Nije li to smisao odgoja i cilj kojem svi težimo?

Tekst i fotografije: školska psihologinja Romana Bićan