.jpg)
Prevencija ovisnosti
Prevencija ovisnosti o nikotinu kod djece
Zdravstveni rizici pušenja dobro su poznati, pa ipak sve više djece i mladih počinje pušiti. Smatra se da je otprilike 90% odraslih pušača svoju nezdravu naviku (ili ovisnost) započelo još dok su bili maloljetni (ili čak djeca). Važno je pobrinuti se da dijete razumije koji su zdravstveni i psihološki rizici te negativne strane ovisnosti o nikotinu. Odgoj djeteta u atmosferi povjerenja, prihvaćanja, razumijevanja i sigurnosti, zatim pružanje informacija o rizicima pušenja, kao i uspostavljanje jasnih i argumentiranih pravila vezanih uz pušenje - sve to pomaže u zaštiti djeteta te prevenciji razvoja ove navike.
Djecu i mlade pušenju može privući čitav niz razloga: da izgledaju „cool“, da se doimlju starijima nego što jesu, da se čine snažnijima, nedostupnijima i neovisnijima … Roditelji pak mogu pokušati spriječiti razvoj takve privlačnosti te razvoj ovisnosti svog djeteta o nikotinu i pušenju. Rana uspostava adekvatne komunikacije između roditelja i djeteta svakako može olakšati suočavanje i rješavanje raznih „nezgodnih“ stvari, pa tako i pušenja.
Par savjeta za prevenciju
Kako biste svoje dijete pravodobno spriječili u tome da počne pušiti, mogu pomoći slijedeći savjeti (makar, naravno, niti oni nisu garancija 100%-tnog uspjeha ...).
- O pušenju raspravljajte na način koji u djetetu ne izaziva strah od kazne ili prosuđivanja.
- Čak i vrlo maleno dijete može shvatiti da je pušenje štetno za tijelo. Bitno je s djetetom stalno razgovarati o štetnosti dugotrajnog pušenja, a nikad nije prerano za (pravodobni) početak takvih razgovora.
- Pitajte dijete što mu je u pušenju privlačno (ili neprivlačno), te pritom budite strpljiv (i neprosuđujući) slušalac.
- Zajedno s djetetom čitajte, gledajte TV, idite u kino, te razne prizore iz medija zajedno uspoređujte s onim što se događa u stvarnosti.
- Potičite dijete da sudjeluje u aktivnostima koje zabranjuju pušenje, kao što je npr. bavljenje nekim sportom.
- Jasno pokažite i dajte do znanja da cijenite mišljenje, stavove i ideje svog djeteta. Pokažite mu da ga čujete, vidite, prihvaćate, razumijete.
- S djetetom razgovarajte o različitim načinima kako se oduprijeti i odgovoriti pritisku za pušenjem od njegove grupe vršnjaka. Vaše dijete može se osjećati dovoljno sigurno, samosvjesno i samopouzdano da jednostavno odgovori s „ne“. Ipak, sva djeca nisu u jednakoj mjeri toliko samosvjesna, pa je dijete
dobro učiti i drugačijim odgovorima, kao što su npr.“Ne želim pušiti jer će mi od toga smrdjeti odjeća i dah“ ili „Ne sviđa mi se kako izgledam kad pušim“. - Često (i još češće) naglašavajte ono što dijete radi dobro i pozitivno, a ne ono što „ne valja“, što je pogrešno i negativno. Pouzdanje u sebe, vlastite sposobnosti i potencijale najbolja je zaštita protiv nepovoljnog pritiska vršnjačke grupe.
- Potaknite dijete da se jednostavno makne od prijatelja i vršnjaka koji ne poštuju njegove razloge za nepušenje.
- Objasnite i predočite djetetu kako pušenje utječe na život druge djece koja odluče pušiti. Kako nabavljaju novac za cigarete i koliko cigarete uopće koštaju? Koliko im onda (i da li uopće) ostane novaca za ostale stvari koje žele i trebaju? Kako pušenje utječe na njihova prijateljstva?
- Postavite čvrsta pravila da se u vašoj kući ne puši, te argumentirajte zašto: pušenje smrdi, ne izgleda lijepo, i štetno je za svačije zdravlje.
Kako primjereno komunicirati s djetetom?
Ponekad čak niti najbolja podloga nije dovoljna da spriječi dijete u eksperimentiranju s pušenjem. U takvoj situaciji, svakom roditelju će se ljutnja sasvim sigurno učiniti najboljom (i jedinom mogućom) reakcijom, međutim to nije točno, produktivnije je usredotočiti se na komunikaciju sa svojim djetetom. Što može pripomoći u uspostavljanju i poboljšanju komunikacije s djetetom?
- Nitko (pa tako niti djeca) ne voli slušati prodike. Oduprite se potrebi da svoje dobronamjerne savjete i zabrinutost pretvorite u prodike i „popovanje“.
- Nastojte otkriti što je u pušenju privlačno vašem djetetu, pa zatim o tome s njim iskreno i otvoreno razgovarajte.
- U velikom broju slučajeva, djeca i mladi nisu sposobni procijeniti kako njihovi sadašnji izbori, odluke i ponašanja mogu utjecati na njihovo zdravlje u budućnosti. Tada je dobro s djetetom razgovarati o negativnim stranama pušenja koje su moguće u sadašnjem vremenu: manje novca koji se može potrošiti na neke druge stvari, kratak dah, „smrad iz usta“, požutjeli zubi, smrdljiva odjeća …
- Pridržavajte se pravila koje ste postavili u vezi pušenja. Ne dozvoljavajte djetetu da, niti pod kojim uvjetima, puši dok je kod kuće … pogotovo to ne dozvoljavajte zato da biste zadržali mir u kući.
- Nastojte ne prigovarati. Pokušajte prihvatiti činjenicu da, na kraju, prestanak pušenja može biti i jest odluka isključivo samog pušača.
- Ako dijete već puši, pomozite mu razraditi plan kojim će svoje pušenje smanjiti i na kraju u potpunosti prestati. Ponudite mu informacije i izvore podrške, te s pohvalom poduprite njegovu odluku za prestankom pušenja.
- Naglasite pozitivne strane i nagrade koje „prirodno“ pristižu prestankom pušenja: oslobođenje od ovisnosti, poboljšano zdravlje i tjelesna sprema, zdraviji izgled …
A što ako ste i vi sami-pušač?
Djeca su nenadmašni majstori u opažanju svijeta oko sebe, pa su tako itekako osposobljeni uočiti kontradikcije između onoga što njihovi roditelji govore i onoga što njihovi roditelji ustvari rade. Bez obzira što ste vjerojatno uvjereni u suprotno, većina djece navodi da bi, kad odrastu, željeli biti kao jedan od svojih roditelja. Djeca najviše uče po modelu bliskih odraslih osoba, a to su (barem do polaska u školu) ponajviše njihovi roditelji. Zato, ako i sami pušite:
- Djetetu priznajte da ste na samom početku pogriješili time što ste počeli pušiti, te da biste, da imate priliku za novi početak, drugačije odlučili.
- Sami pokušajte prestati pušiti. Proces prestanka pušenja, pogotovo ako je vaša pušačka povijest dugogodišnja i tvrdokorna, nije jednostavan i moguće je da će zahtijevati više pokušaja te dodatnu podršku. Kroz teške trenutke svog odvikavanja držite na umu činjenicu koliko će vaše dijete naučiti promatrajući vas kako nadilazite svoju ovisnost o cigaretama.
Tekst preuzet s portala skole.hr
PREVENCIJA ALKOHOLIZMA
Još nijedno dijete na svijetu nije odraslo bez nečije pomoći, a istraživanja i svakodnevno iskustvo svjedoče tome kako djeca većinu stvari nauče promatrajući odrasle. Roditelji su prvi i najvažniji odrasli u životu svakog djeteta, te im nužno u međusobnoj interakciji nameću stilove života, bili toga svjesni ili ne.
Odgoj je vrlo bitan čimbenik i sastavni je dio odrastanja svakog pojedinca. Kakav odgoj dajemo, živimo i promičemo, takvu ćemo imati i budućnost.
Što je alkoholizam?
Alkoholizam je najraširenija od svih ovisnosti koja nastaje dugotrajnim prekomjernim konzumiranjem alkoholnih pića, tj. kronična i recidivirajuća bolest koja uključuje 6 simptoma:
- žudnja - snažna želja ili hitna potreba za pićem
- gubitak kontrole - nemogućnost prestanka pijenja jednom kad se s njime započelo
- fizička ovisnost - nakon prestanka pijenja javlja se pojačano znojenje, tremor, tjeskoba, mučnina i dr.
- tolerancija - potreba za pijenjem sve većih količina alkohola da bi se postiglo odgovarajuće stanje
- zanemarivanje - obitelji, radnih i drugih obaveza
- nastavak pijenja - unatoč spoznaji o njegovoj štetnosti
Eksperti Svjetske zdravstvene organizacije (1952. godine) definirali su alkoholizam kao bolest: “Alkoholizam je bolest, a alkoholičar bolesnik zbog prekomjerne i dugotrajne upotrebe alkoholnih pića, kod kojeg se javlja psihička i fizička ovisnost,zdravstveni problemi,obiteljski i društveni poremećaji.”
Faze razvijanja alkoholizma
- Faza društvene potrošnje - označava fazu privikavanja na alkohol, što se više pije to više raste tolerancija prema alkoholu te zbog porasta podnošljivosti za isti učinak potrebno je sve više i više pića.
- Faza alkoholizma - počinje s prestankom rasta podnošljivosti, poznata pod nazivom “alkoholni zaborav”, pojavljuje se ovisnost o alkoholu, promjene osobnosti čovjeka, društveni problemi i zdravstvena oštećenja.
- Faza nepovratnog oštećenja - ireverzibilnost započinje padom podnošljivosti alkohola, dovoljna je samo mala količina da se alkoholičar napije, a prate ju brojna i teška tjelesna oštećenja, zdravstvene smetnje i nesanica.
Podaci u Hrvatskoj
- Pretpostavlja se da u Hrvatskoj od alkoholizma boluje 300 000 osoba
- Svega 2-8% populacije nikada nije okusilo alkoholna pića
- Društvena potrošnja alkoholnih pića započinje vrlo rano u prosjeku sa 14-16 godina
- Svaki četvrti alkoholičar liječi se u psihijatrijsko - alkohološkoj skrbi dok se ostali nalaze u skrbi drugih grana medicine
- Godišnje se liječi po prvi puta u stacionarnim psihijatrijskim ustanovama oko 7 000 alkoholičara
Alkoholizam i obitelj
Alkoholizam se najprije očituje u obitelji i posebno pogađa obiteljski život. Dio koji najčešće vidimo i kako društvo percipira kroničnog “alkosa” je da su oni stalno pijani, klošari, neuredni, bez novca, bučni agresivci, ostavljeni od svih, bez društvenog ugleda… Ono što ne vidimo,a što je isto alkoholičar je osoba koja uredno ide na posao i poštovan je na svom poslu i dobar radnik, ali ako ne prije posla, a ono za pauze, a najčešće poslije posla ide s prijateljima na jedno piće… Dolazi doma umoran i mora se odmoriti. Za to vrijeme žena je bez muža, dijete bez oca i svi su jako sretni ako ne viče i ne tuče ih!
Zajedničke aktivnosti su sve rjeđe jer oca često nema kod kuće. Ako je kod kuće uglavnom je jako umoran ili radi nešto jako važno da se iskupi za jučerašnji kasni dolazak doma. Već je neko vrijeme izgubljena nit zajedništva, a i nema nekih tema za razgovor. Važno je da je “mir u kući” pa makar bio svima nepodnošljiv. Žene alkoholičara su “jadne, ne mogu tu ništa, žrtvuju se radi djece i obitelji, ne smiju ništa poduzimati iz straha od agresije”.. One imaju jako težak život, a za kvalitetu svog života i života svoje obitelji su suodgovorne.
O obitelji ovisi hoće li netko biti u stanju uključiti se u svoju širu okolinu i hoće li bez većih poteškoća moći rješavati svakodnevne životne probleme.
Kod zanemarivanja obitelji najočitija je nebriga za djecu.
Alkohol dovodi do psiholoških poremećaja u obitelji i različitih poremećaja u ponašanju u djece.
Odgovornosti koje tvore osnovu roditeljstva:
- Moraju zadovoljiti fizičke potrebe djeteta
- Roditelji moraju štiti dijete od fizičkih povreda
- Moraju zadovoljiti potrebu za ljubavi, pažnjom,nježnosti
- Moraju štititi dijete od emocionalnih povreda i boli
- Pružiti moralne i etičke smjernice
Roditelji alkoholičari ne mogu ispuniti niti prvu stavku. Dijete postaje svoj vlastiti roditelj ili čak roditelj svome roditelju.
Djeca upijaju verbalne i neverbalne poruke, slušaju svoje roditelje, gledaju ih i oponašaju njihovo ponašanje. Roditelji su centralni model identifikacije u razvoju dječjeg identiteta. Maska normalne obitelji koju obitelj često prikazuje posebno je štetna za dijete jer ga prisiljava negirati valjanost vlastitih emocija i opažanja. Dijete poriče svoje osjećaje prema ovisniku jer su oni u pravilu negativni, a nedopustivo je mrziti vlastitog oca,majku,brata… Gotovo je nemoguće da dijete razvije jak osjećaj samopouzdanja ako stalno mora lagati o tome što misli i kako se osjeća.
Osjećaj da roditelji sumnjaju u njega nastavlja se i kad dijete postane starije, rezultirajući time da mu je neugodno otkriti bilo što o sebi ili izraziti vlastito mišljenje, da bi se maska održala potrebna je ogromna količina energije. Dijete uvijek mora biti na oprezu. Živi u konstantnom strahu da će slučajno otkriti istinu i izdati obitelj, kako bi to izbjeglo, dijete često izbjegava stvarati prijateljstva, pa ostaje izolirano i usamljeno.
Dijete razvija iskrivljeni osjećaj odanosti prema osobama koje dijele njegovu tajnu. Intenzivna nekritičnost i privrženost roditeljima postaje njegovom drugom prirodom. Kad uđe u odraslu dob takva slijepa odanost ostaje destruktivnim kontrolirajućim čimbenikom u njegovom životu. S obzirom da se puno energije troši na neuspješne pokušaje spašavanja alkoholičara malo vremena ostaje za osnovne potrebe djece, djeca se osjećaju nevidljivom.
Barem jedno od četvero djece alkoholičara postane alkoholičarom, mnogi od njih popili su prvo piće iz ruku svojih roditelja. Opijanje stvara posebnu i često tajnu vezu između roditelja i djeteta. Ovaj specifični zavjet stvara kod djeteta osjećaj kolegijalnosti, a to je najčešće najviše što može dobiti a da nalikuje ljubavi i prihvaćanju. Dijete postaje sredstvo za rješavanje frustracija roditelja, način na koji roditelji alkoholičari opravdavaju vlastite postupke…
Obiteljsko žrtveno janje dobro je poznata uloga djece u obiteljima alkoholičara. Neki pokušavaju ostvariti negativnu sliku o sebi bježeći u samodestruktivno i delikventno ponašanje. Drugi pak nesvjesno pronalaze način da se kazne različitim emocionalnim pa i fizičkim simptomima. Odrasla djeca alkoholičara u nasljedstvo su dobila bijes, depresiju, nemogućnost uživanja, sumnjičavost, oštećene odnose i pretjerano razvijen osjećaj odgovornosti.
Zato što ih je prva veza u životu naučila da će ih ljudi koje vole povrijediti i da su nepredvidljivi, većina te djece užasava se bliskosti. Uspješne odrasle veze bilo da se radi o prijateljima ili ljubavnicima zahtijevaju određen stupanj povjerenja i ranjivosti one iste elemente koje uništi dom alkoholičara.
U pronalaženju životnih partnera djeca ovisnika nesvjesno izabiru ovisnika, biraju partnere koji nesvjesno nad njima uspostave kontrolu, formiraju veze prema nesvjesnim emotivnim očekivanjima koja su se razvila u roditeljskom domu. Ljubomora, posesivnost i sumnjičavost problemi su koji se konstantno ponavljaju u odrasle djece alkoholičara. Vrlo rano su naučili da odnosi dovode do izdaje i da ljubav znači bol. S obzirom da odrastaju u nepredvidivim okolnostima često odrastu sa izgrađenom potrebom da kontroliraju sve i svakoga u svojim životima.
Alkoholičar u obitelji djeluje različito negativno ovisno o tome koliko je alkoholizam uznapredovao. Jako je važno naglasiti da su posljedice pijenja uvijek negativne. Alkoholizam se u ranim fazama najlakše liječi i njegove posljedice je moguće sanirati i obitelj rehabilitirati. U slučaju da bolest izmakne kontroli i da alkoholičar ne pristane na liječenje već nastavi i dalje piti može doći do raspada takve obitelji. U takvoj obitelji jedino tko može nešto poduzeti je žena koja je trijezna, koja uviđa problem i odbija živjeti u takvoj zajednici.
Što se može i treba učiniti da se obitelj spasi i vrati u normalan život?
Osnovni uvjet da bi se nešto promijenilo je da se prizna da u takvoj obitelji postoji problem alkoholizma. Obitelj i alkoholičar se moraju suočiti s problemom i nagovoriti alkoholičara da se pristane liječiti u nekoj zdravstvenoj ustanovi koja se bavi liječenjem alkoholizma. Najbolji se rezultati mogu očekivati kad alkoholičar dobrovoljno pristane na liječenje svjestan problema.
Djelotvorni roditeljski postupci:
- Jasno izražen negativan stav prema sredstvima ovisnosti (alkohol,droga)
- upozorite dijete na opasnosti zlouporabe alkohola i pri tome koristite točne informacije, izbjegavajte zastrašivanje i preuveličavanje
- Razgovor o djetetovom stavu
- svakako prije razgovora važno se pripremiti da stavovi djece ne moraju biti istovjetni stavovima roditelja, jer u pubertetu djeca često postupaju suprotno od roditeljskih preporuka i očekivanja
- Izbjegavajte moraliziranje i etiketiranje
- djeci je potrebno ukazati na pogrešku ali je neučinkovito kruto inzistirati na priznanju jer to lomi i onako krhko samopouzdanje djece u pubertetu i adolescenciji
Poticanje samostalnog i odgovornog ponašanja
- pružiti djeci mogućnost izbora, to nije prepuštanje djece samima sebi već razgovor i savjetovanje uz osnaživanje djece za rješavanje teškoća i problema odrastanja
Socijalni znakovi alkoholizma
Posljedice u partnerskim odnosima: gubitak kvalitetne komunikacije u braku; udaljavanje od supruge; ozbiljna seksualna udaljenost do odbojnosti; javljanje alkoholne ljubomore; svakodnevne ili učestale svađe; ”tihe mise”, fizički obračuni, prijetnje rastavom ili rastava braka
Posljedice na djecu i odnose u obitelji: udaljavanje od djece, izbjegavanje kontakata sa djecom zbog grižnje savjesti u pogledu lošeg roditeljstva, nedostatak osnovnih informacija o djeci, nepoznavanje njihovih razrednika, prijatelja, njihovih problema, potpuni gubitak komunikacije, postupno formiranje bolesnih obrazaca ponašanja kod svih članova obitelji, međusobno optuživanje, traženje krivca za nastali kaos.
Posljedice u radnom okruženju: problemi na radnom mjestu, degradiranje, nekompetentnost, osjećaj manje vrijednosti zbog opadanja kvalitete rada, otkaz-traženje isprike u neslaganju sa šefom, nečijem “smještavanju” i ponašanje ispod očekivanog obrazovnog, socijalnog i kulturnog nivoa
Izvor: Obiteljski centar Krapinsko-zagorske županije
| « Travanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
