Tijekom provedbe projekta mobiteli, tableti, laptopi, računala i slični uređaji bili su nepostojeći. Učenici su ih zamijenili igranjem raznih igara, izradom vlastite igračke, stvari od dostupnih materijala, stvarnim razgovorom, praktičnom razmjenom ideja, savjeta, razvijanjem kreativnosti, mašte i inovativnosti, kreativnim druženjem uživo, svime pomalo već zaboravljenim. Na početku je to učenicima bilo malo čudno, nezamislivo, pa i odbojno, ali na kraju su bili jako sretni, zadovoljni i ispunjeni. Vidjeli su i uvjerili su se u to koliko je lijepo uživo razgovarati, raditi nešto kreativno, opuštajuće bez da ih svako malo ometa neki bip. Shvatili su koliko su igre iz mladosti njihovih roditelja ili učitelja lijepe, kreativne, korisne i zabavne.

Svakako možemo reći da smo ostvarile cilj ovog projekta. Učenici su postali svjesniji da ne mogu očekivati od svog mobitela ili kompjutera da im sam kaže: „Dosta je, pretjeruješ!“, već to moraju sami učiniti. Znaju da uz pomoć internetske veze mogu doći do mnogih novih saznanja, ali ne smiju sve to zamijeniti svojom obitelji i svojim pravim prijateljima. Možda nam se ponekad čini da su mobiteli i računala dragocjeni, ali obitelj i prijatelji su neprocjenjivi. Zato dajmo uvijek prednost obitelji i prijateljima uživo!!  

Tekst i fotografije:
Karolina Šteković – Junković i Svjetlana Sokolić