Školsko izdavaštvo
Zajedno do kraja
“Kristali s malih listova lipe kapaju po licima djece i roditelja”
“Čitajući ovaj roman obuzela me znatiželja i poželjela sam i ja biti hrabra kao Teo, Ilijana i Paula. Najviše mi se svidjelo što su Teo, Ilijana i Paula bili zajedno i jedan uz drugoga, čak i u najvećoj nevolji. Ova je knjiga dobar primjer prijateljstva.”
Osvrt na knjigu Sarah Kraljić, 5. d (2013)
U brojnim srednjim školama, a posebice u osnovnim školama, malo je učenika autora književnog djela, a još manje onih kojima je književno djelo i objavljeno.
Stoga se ponosimo našom učenicom i njezinom prvom objavljenom knjigom.
Prije nego što kažem nešto o Paulinoj knjizi, koju je prvi put predstavila javnosti u svojoj IV. OŠ Bjelovar 17. svibnja 2012., upoznat ću vas s autoricom prema biografiji koju je sama autorica o sebi napisala.
Učenica 8. c razreda naše škole, a sada učenica Gimnazije Bjelovar, Paula Čatipović, rođena je 1997. Odrastala je u Bjelovaru. 2004. upisala je 1. r. OŠ kod učiteljice Marije Marčetić, a 2008. 5. r. kod nastavnice Daniele Nejašmić, gdje započinje svoj literarni rad pišući poeziju, dramu i prozu pod vodstvom nastavnice hrvatskog jezika Slobodanke Martan.
Prva pjesma Sve se oTatuskitilo snijegom objavljena joj je 2006. godine, a zatim još i nekoliko pjesama u Bjelovarskom listu i u školskom listu “Pupoljci”. 2010. godine dodijeljena joj je Posebna nagrada za literarno djelo Tatus na natječaju Društva za znanstvenu fantastiku pod nazivom Sfera. Na istom natječaju 2011. godine osvaja drugu nagradu za djelo pod nazivom Kradljivac snova.
Ali, da ne mislite da naša autorica piše samo znanstveno-fantastične priče, pokazat će nam njezin nov uradak, roman “Zajedno do kraja”. Prije svega treba reći da je sam roman napisan kada je Paula išla u 6. razred i da je bio spreman za tiskanje 2011. godine kada su Paula i recenzenti išli u 7. razred.
Povodom prve promocije Paulinog romana 17. svibnja 2012. izloženi su njihovi radovi u predvorju škole ispred knjižnice.
Ovo kratko, vrlo interesantno djelo možemo svrstati u dječje pustolovne romane s ljubavnom tematikom i humorom u pozadini.
Autorica nam kratkim, jednostavnim, zanimljivim i intrigantnim rečenicama otkriva dio po dio ove privlačne priče. Radnja je toliko nabijena osjećajima i detaljima, koji nas navode da nakon jednog poglavlja odmah počnemo čitati drugo. Stalno u iščekivanju onoga što slijedi vrlo lako pročitamo cijelo djelo u jednom dahu.
U djelo je autorica neprimjetno ubacila komponentu muško-ženskog odnosa, tj. odnosa djevojke i mladića iz jedne posve druge perspektive, perspektive tinejdžerice čije se znanje i iskustvo očitava u ovom djelu na više mjesta. Iz njih vidimo da naša autorica posjeduje iznimno znanje iz opće kulture, povijesti, povijesti umjetnosti, filma i književnosti.
Djelo je lagano protkano duhovitošću i dosjetkama, koji nam izmamljuju osmijeh na usnama. Na jedan interesantan način ovo djelo govori o povjerenju među prijateljima te promiče ljubav, prijateljstvo i dobrotu koji uvijek pobjeđuju nedaću, nasilje i zlo.
Recenzenti Pauline knjige su prof. Borna Lulić, poznat nam iz Modre laste, te mlađi recenzenti, Paulini vršnjaci: Lovro Čanić iz 8. c, Klara Pavić iz 8. d i Ela Pavlović iz 8. b razreda. Njihove recenzije možete pročitati u knjizi. Evo par riječi prof. Lulića:
“To je svakako visoka razina pismenosti i kreativnog izražavanja koje su i rezultirale književnim stvaralaštvom i njezinom promocijom knjige Zajedno do kraja, zatim tu je istančan i iskričav humor koji je oduvijek bio osobina iznimno inteligentnih ljudi. Tu je zatim kulturna širina i obrazovanje, u čemu isčitavamo obiteljsko, kulturno i intelektualno ozračje u kojemu Paula živi i raste, ali i dobar i kvalitetan rad njezine profesorice Slobodanke Martan.
Također želim naglasiti i Paulinu visoku razinu onog najčišćeg idealizma i humanizma kojeg sam zapazio u njezinim drugim pisanim radovima.
No, dvije stvari želim posebno naglasiti i prizvati u prvi plan.
Prvo je to što Paula ima potrebu nešto kazati i napraviti, što aktivno stvara, piše i radi, te se tako odvaja od mnogih pametnih i kreativnih vršnjaka njezine dobi. Ona ide korak dalje i svoja unutarnja kreativna promišljanja s razine želje ili misli, spušta u djelo, na papir, završava ga i daruje svijetu. Mnogi žele nešto napraviti, žele stvarati, ali rijetko tko to doista i čini i upušta se u tu pustolovinu.
Druge osobine koje iščitavam da leže u Pauli i koje će u životu sve više izlaziti na površinu su u prvome redu njezina visoka doza samosvijesti i samopouzdanja, na što se nadovezuju hrabrost i neustrašvost. To su osobine tako svojstvene onim dušama koje su došle na ovaj planet da ga mijenjaju na bolje i da budu pravi primjeri kako se treba živjeti, stvarati i mijenjati svijet u duhu istine, dobrote i ljepote.
Draga Paula, ja ti od srca želim da i dalje tako hrabro živiš i stvaraš cijelim svojim bićem i neka te Bog vodi, blagoslovi i nadahnjuje u tvom životu i daljenjm radu!”
Nakon romana “Zajedno do kraja” Paula je napisala i kratku priču pod nazivom Dijana. U toj priči Paula progovara o ozbiljnim stvarima koje ne zaobilaze ni djecu, a to su rastava roditelja i smrt roditelja. Sve nas pogađa razdvojenost naših najmilijih, a njihova odsutnost još više. To kod nas izaziva strah, ljutnju, nemoć, koju je Paula vrlo jasno i britko opisala svojim jednostavnim zapletom i toplom obiteljskom pričom koja nas dira u srce.
Želimo dragoj Pauli u budućnosti lako književno pero i brojna književna djela!