Vicoteka
Dosao Ivica kući i otac ga pita:
– Šta ste danas radili u školi?
– Na kemiji smo učili o eksplozivnim tvarima.
– A što ćete sutra raditi u školi?
– U kojoj školi? 
Mali Ivica prvi put sjedi u publici i sluša operu.
Mama, tko je onaj koji maše štapom?
– Dirigent.
– A zašto prijeti onoj debeloj teti?
– Ma, ne prijeti joj!
– A zašto onda ona vrišti?
Učiteljica : Ivice, koliko je 2 + 2?
Ivica: 4!
Učiteljica: Sjedi pet!
Ivica: Pu znao sam 
Tata pita Ivicu: Gdje si bio tako dugo, već se smračilo?
Ivica: Pomagao sam Grgi pisati zadaću.
Tata: Grgi? Pa, on je najbolji đak!
Ivica: Pa, naravno, pisao je moju zadaću.
Pita nastavnica malog Ivicu:
– Koja je oznaka za vodu?
– H2O…
– A što znači H2O+H2O+H2O?
– Poplava!
Ivica: Mama, danas sam samo ja u cijelom razredu znao odgovoriti na jedno pitanje.
Mama: Bravo, sine, a koje je to pitanje bilo?
Ivica: Tko je slomio prozor!
Pita učiteljica Pericu:
– Perice, ajde reci nam jednu poslovicu.
Kaže Perica:
– Ko rano rani, dvije sreće grabi.
Učiteljica će Perici:
– Daj Perice neku drugu, tu svi znamo.
Perica:
– Pametnom je i jedna dovoljna.
Pita učiteljica:
– Recite mi neke pjevače.
Marko: Dražen Zečić.
– Bravo! Još netko!?
Marica: Josipa Lisac.
– Super! Možeš ti, Ivice?
Ivica će: Jelena Mačka.
Učiteljica: Što radi tajnica u školi?
Prvašići: Tajnica čuva tajne!
Učiteljica: Što mislite što se radi u zbornici?
Prvašići: U zbornici učitelji i profesori pjevaju u zboru!
Učenici: Učiteljice, što ćemo sutra raditi?
Učiteljica: Sutra ćete pisati nenajavljen test.
Malo smijeha 😀
Pita učiteljica Ivicu: ‘Ivice, koliko znaš o Platonu?’
Ivica će: ‘Isto koliko i Platon o meni!’
Ivica vraća knjigu i govori knjižničarki:
– Samo da znate, ova knjiga ništa ne valja.
Cijela je natrpana likovima, a radnje nigdje.
– Aha, ti si onaj koji nam je uzeo telefonski imenik! 🙂
Bingo!!!:-))
Pred spavanje Perica se moli Bogu:
– Gospode, učini da od danas Prag bude glavni grad Finske.
Čuje ga mama:
– Sine, kakva je to molitva?
– Pisali smo danas ispit iz zemljopisa.
Isti pas
Učiteljica: “Ivice, tvoj sastavak na naslov “Moj pas” je isti sastavak kao tvog brata. Ja mislim da si ga prepisao.”
Ivica: “Ma nije to učiteljice nego imamo istog psa…”
Smibove razbibrigalice:
Došao Perica kući i tuži se baki.
– Bako, dobio sam jedinicu iz matematike!
– Ne brini se, ispravit ćeš je.
– Ali, bako, ne mogu, napisana je kemijskom!
Sjedi Ivica tužan i mama ga pita:
Sine, što ti je? Što se dogodilo?
– Tata me kaznio za nešto što uopće nisam napravio.
– A što nisi napravio?
– Domaću zadaću.
Ivica je zakasnio u školu i učiteljica ga upita koji je razlog njegova kašnjenja.
Ivica će:
– Učiteljice, vi ste nas učili da moramo poštovati prometne znakove.
– Pa?
– Na jednome je pisalo Uspori, škola.
– Mama, ne volim sir s rupicama.
– Dobro, sine, sir pojedi, a rupice ostavi.
Učiteljica: Perice, koja su vrsta ptica golubovi?
Perica: To su ptice serice.
Učiteljica: – Ivice, zašto sardine u konzervi nemaju glave?
Ivica: – Da ne popiju ulje.
Učiteljica ispituje Ivicu.
– Koliko je 2 minus 2?
– Ne znam.
– Pa što ostane kad pojedeš dva keksa?
– Mrvice.
Tata, ako mi već ne možeš povećati džeparac – govori mala Karla – onda mi ga barem daj dvaput na tjedan.
Razgovaraju tata i sin:
– Sine, jesi li znao sva pitanja na testu?
– Jesam – odgovori sin.
– Kako onda nisi prošao?
– Nisam znao odgovore.
Dolazi Ivica iz škole neraspoložen.
– Što je, Ivice? Koji ti je predmet u školi danas bio najteži?
– Klupa! Pala mi je na nogu.
– I, kako ti je u školi, Ivice?
– Dobro, sve je u redu. Učiteljica nam je zgodna, ali mislim da nije baš pametna.
– Zašto?
– Pa stalno nas nešto pita!
Džepni sat
Jedan otresiti školski liječnik starije generacije ispitivao je u osnovnoj školi oštrinu sluha učenika.
Ščepao je jednu malu djevojčicu i držeći džepni sat u ruci upitao ju je:
“Čuješ li ovo?”
“Ne, gospodine”, bio je bojažljiv odgovor.
Stavljao je sat sve bliže i bliže, no bez rezultata.
Na kraju je nezadovoljno primio sat svom vlastitom uhu i uzviknuo:
“Prokletstvo, pa ta starudija uopće ne radi!”
Govori učiteljica malom Joži:
– Svaki put kada pišemo kontrolnu zadaću, ti si odsutan s izgovorom da ti je baka bolesna!
– Da, učiteljice, mi također sumnjamo da baka glumi.
Mali Anđelko ima loše ocjene.
Mama gleda svjedodžbu i gunđa:
– Jedino što u životu možeš raditi s takvim ocjenama jest kopanje.
– Sjajno! Oduvijek sam želio biti arheolog!
Učim za 5.
Nadam se 4.
Napišem za 3.
Nadam se 2.
Dobim 1.
Za vrijeme obiteljskog objeda, upita mali Ivica:
– Tata, je li u našoj kući tvoja riječ zakon?
– Naravno sine!, odmah odgovori otac, no kada je vidio kako ga žena mrko gleda, skrušeno doda:
– Ali nikako da stupi na snagu.
Perica piše pismeni iz matematike i priđe mu profesor.
“Nadam se da te ovoga puta neću uhvatiti da prepisuješ”, kaže profesor Perici.
“I ja se nadam, gospodine profesore.”
Pita učiteljica u školi tko zna brojati od 7 do 10.
Ivica diže ruku i poviče ”Ja znam, ja znam”,
a učiteljica mu kaže ”Hajde, reci Ivice”. I počne Ivica:
– 7, 8, 9, 10.
Pa ga upita učiteljica:
– Dobro, Ivice, a znaš li kako ide dalje?
A Ivica će:
– Kako da ne! Dečko, baba, kralj i as!
Tata: “Tomice, kako ti se dopada u školi? Voliš li učiteljicu?”
Tomica: “U školi je lijepo, učiteljica je dobra, ali ja mislim da baš ne zna mnogo. Svaki čas nešto pita.”
Pita učiteljica Ivicu:
– “Ivica kojom metodom ćemo riješiti ovu jednadžbu?”
On će njoj:
– “Metodom uzaludnog pokušaja.”
Dođe mama probuditi Ivicu da ide u skolu. Vidi ga svega u suzama, pa ga upita:
– “Sine, zasto plačeš?”
– “Sanjao sam da je izgorila škola.”
– “Ne plači dušo bio je to samo san.”
– “UPRAVO ZATO I PLAČEM!”
Došao Perica iz škole i kaže mami:
– “Mama, dobio sam H1N1!”
Majka:
– “Pa kako sine?”
Perica:
– “Pa lijepo, iz hemije 1 i iz njemačkog 1”
Ivica piše pismeni iz matematike i učiteljica mu govori:
– Nadam se da te ovog puta neću uhvatiti u prepisivanju.
– I ja se nadam, učiteljice.
Šeta mali Ivica s ocem gradom. Nakon višesatnog hodanja zašli su u jedan zagrebački kvart i naišli na Ivičinu školu. Otac pomisli kako mu je poznata građevina koju su ugledali ispred sebe pa upita svog sina:
– Ivice, je li ovo škola u koju ti ideš? –
Ivica odgovori:
– Da, tata –
Kaže otac dalje:
– E, vidiš sine, ja sam išao u istu ovu školu prije dvadeset godina –
A Ivica će na to:
– E, sad je meni jasno zašto mi ravnatelj stalno govori da nije vidio takvog idiota poput mene već dvadeset godina! –
Na satu hrvatskog jezika učiteljica je nakon podužeg predavanja počela ispitivati učenike. Otvorila je imenik i prozvala malog Ivicu te mu naredila da ustane i rekla:
– Ivice, reci mi jednu riječ koja počinje sa slovom ‘č’ –
Nakon kratkog razmišljanja, Ivica kao iz topa odgovori:
– Jučer! –
Učiteljica ga zbunjeno gleda pa kaže:
– Ali Ivice, jučer ne počinje sa slovom ‘č’ –
A Ivica odgovara:
– Pa kako ne? Jučer je bio četvrtak! –
Došao Ivičin tata na informacije i kaže njemu nastavnica:
– Vaš sin je cijeli test prepisao od najbolje učenice u razredu!
Pita nju tata:
– A kako znate da je Ivica od nje prepisao test, a ne ona od njega?
– Znam tako što su im prva tri odgovora jednaka, a u četvrtom je ona napisala ne znam, a Ivica je napisao ni ja!