preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Brojač posjeta
Ispis statistike od 5. 4. 2011.

Ukupno: 1335769
DRVOKOD

Portal za škole

 

Vijesti

LUCIJA MALČIĆ OSVOJILA PRVO MJESTO NA LITERARNOM NATJEČAJU SFERA 2018.

Na državnom  literarno-likovnom  natječaju Sfere, društva za promicanje znanstvene fantastike, LUCIJA MALČIĆ, 8.b, dobitnica je 1. nagrade u kategoriji učenika od 5. do 8. razreda za temu Samospašavajuća princeza. 


Prvonagrađeni likovni i literarni radovi tiskani su u glasilu Sfere, popularnom Parseku!

Svečanost dodjele nagrada održana je na FER-u u Zagrebu sredinom svibnja.
Lucijina mentorica je Slobodanka Martan i njena je preporuka da ovaj rad svakako pročitate. On je jedan od, do sada, najuspješnijih nagrađivanih radova naše literarno nadarene Lucije.

 
 
Samospašavajuća princeza
 
Zapisano u povijesti Zemlje
 
Jednom davno živjela je  princeza po imenu Đurđa. Đurđa je živjela u kuli koja  nije bila visoka kao kula  nego  je više sličila višoj kući. I kako ništa nije bilo  kakvim se činilo na prvu, tako to nije bila ni sama Đurđa, ni šuma, ni zmaj . . .
Naime, šuma, u kojoj se nalazila kula, nije bila obična ukleta šuma. Ali bila je uistinu mračna. Toliko mračna da si oko sebe mogao vidjeti samo crno, a čuti samo zavodljive riječi najgorih spodoba koje se jedva  mogu  zamisliti. Zloba, primamljiva i slatka, Laž, podmukla i smijuljava, te najgora od najgorih - Pohlepa, kojoj se nitko ne može oteti kad jednom bude povučen. A kako svaka kula ima zmaja, imala ga je i Đurđina. Bio je on velik, zelen i bljuvao vatru, više-manje kao svaki zmaj, osim što je ovaj  imao nešto duže uši nego što bijaše propisano. No, nije on čuvao Đurđu da bi je pojeo ili zato što je bio zaljubljen u nju. On je čuvao Đurđu zato što je smatrao da ni jedan princ nije dovoljno dobar za nju. A i volio je ćaskati s njom u lijena poslijepodneva i večeri obasjane mjesečinom. Ali nikako to nije radio za sasvim mračnih noći. Tada bi  pokrio oči i ležao šćućuren - jer se bojao mraka. A i ta Đurđa ne bijaše obična princeza. Glava joj je bila napol obrijana i na njoj stršalo par crnih čuperaka umjesto duge plave kose, a umjesto duge ružičaste haljine nosila je crne traperice i crnu majicu s kapuljačom. Tih mjeseci bila je u  darkerskoj fazi. 
Đurđa je bila poprilično usamljena. Zamislite da 365 dana u godini provodite zatvoreni u kuli koju čuva prezaštitnički zmaj koji se boji mraka. Jedina Đurđina nada bio je princ koji će je spasiti! Naravno, na crnom konju. Sva sreća, Đurđa je imala Facebook! I svatko tko bi upisao „princezađurđa“, sve malim slovima i bez razmaka, mogao je vidjeti Đurđinu sliku, a ispod nje naputke kako doći do uklete šume. Čak je bilo moguće preko poveznice ući direktno u Google karte i pomoću GPS-a doći do kule. 
I toga je dana Đurđa, kao i obično, hodala po svojoj kuli s prijenosnim računalom u rukama i glasno se žalila: 
„Opet ovaj Internet! Nikad nema signala!“ 
Na prozoru je, slušajući Đurđine riječi,  puhao zmaj: 
„Da, uistinu, internetska veza bila je tvojoj zloj maćehi najvažnija kad je gradila kulu!“ 
Đurđa ga je samo pogledala, praveći se da ga ne čuje, i nastavila: 
„Ali meni je od životne važnosti da vidim je li neki novi princ lajkao ili barem komentirao moju sliku! Svaki komentar može značiti onog pravog koji će na svom crnom konju dojahati i spasiti me!“ 
Zmaj je duboko uzdahnuo, poput čovjeka koji po tko zna koji put nešto ponavlja, ali ga nitko ne sluša: 
„A, gle, Đurđa, oni ionako nisu za tebi. Znaš to, kaj ne?“ 
Zmaj zapravo ne bijaše kajkavac, ali Đurđa je često koristila mnoge anglizme koje on nije razumio pa je u on, njoj u inat, upotrebljavao  kajkavizme. Đurđa mu se izbeljila, a on je, uvrijeđen, položio glavu na prednje noge, prekrio ih krilima i nastavio spavati.
 'Ah, jedino  mi preostaje  nadati se! Nadati se da idućeg princa neće uhvatiti neka od onih groznih šumskih spodoba ili da ga onaj budalasti zmaj neće otjerati! Ne mogu vjerovati da je zadnjem princu rekao da sam otišla na ljetovanje u Bibinje, a ja sam spavala nekoliko metara dalje!' 
Tu je princeza zastala, duboku udahnula, pa nastavila glasno: 
„A i ti prinčevi! Pa kako netko može povjerovati da sam otišla na ljetovanje u Bibinje usred zime?! Zašto je tako teško naći plemenitog princa koji zna koji je treći korijen iz 27, a ne izgleda kao trol? Ili su glupi, ili su ružni, ili su bahati ili sebični! Mislim, nije li užasno kada nađeš dobrog i lijepog princa, a tvoj zmaj ga otjera jer jadničak princ ne zna koliko je 4 puta 7 ili koji su nastavci u imperfektu?“ 
Đurđa se nakon ovog dugog monologa odvuče u svoje odaje i u očaju baci na krevet, točno ispod postera Metallice i Iron Maidena, a gledajući Agnusa Younga, frontmana AC/DC-a ravno u oči. I tako Agnus gledaše nju, ona gledaše njega, a odjednom, kao da joj je upravo on nešto rekao, Đurđa skoči s kreveta i poviče: 
„Spasit ću se ja sama!“ Ona podigne svoje prijenosno računalo i napravi korak, ali se predomisli i ostavi crni uređaj na krevetu. Tada odskakuće do prozora i vikne zmaju, dovoljno glasno da ga probudi: 
„Zmaju, spuštaj me!“
Zmaj je gledao u šoku i nevjerici. Treptao je očima, micao prevelikim ušima, trzao glavom, odmahivao repom i ljutito mrmljao nešto što princeza nije mogla razumjeti. 
„Đurđa, znaš da ne mogu! Oni obijesni prinčevi će jako loše utjecati na tebe! A neki od tih… tih… tih divljaka na kraju će te i oženiti!“ 
Kada se princeza poslije mnogo godina prisjećala ovog događaja, shvatila je koliko je povrijedila uhatog, zelenog bljuvača vatre. Ali, u tom trenutku, samo je rekla: 
„Ah, sve moram sama!“
I - skočila je! Da, skočila sa 7 metara visoke kule! Ali naravno, dočekala se na noge, jer se svaka princeza uvijek dočeka na noge i ima 9 života! Zatim je potrčala ravno u ukletu šumu! A u šumi: Zloba je sladunjavo šaputala primamljive riječi, Laž se podmuklo smijuljila, smišljajući… pa… laži, a Pohlepa? Pohlepa je skočila u princezinu kapuljaču i šaputala joj kako je važno, prevažno, da nađe bogatog princa s dobrim autom koji ima grijaća sjedala. No, Pohlepa je sama sebe zeznula! Kao i uvijek, bila je prepohlepna i tjerala je Đurđu da trči sve brže i brže, dok se Đurđa nije spotaknula. U tom je trenutku Pohlepa izletjela iz kapuljače i tresnula ravno u blato! A Đurđa? Ona je nastavila trčati!
Toga dana Đurđa nije samo pobjegla iz kule od cigala. Đurđa je pobjegla iz zarobljeništva vlastitih misli, ostavila je iza sebe šumu ljudskih slabosti, strgnula je lisice opsjednutosti virtualnom popularnošću i pobijedila zmaja nerealnih očekivanja! Đurđa je i dalje trčala i trčala, slobodna! Bila je toliko ničim opterećena da je poletjela! Poletjela je nebu pod oblake, u korak s vjetrom, zajedno s pticama, a ukleta šuma, zmaj i kula činili su se tako maleni, gotovo nevidljivi. 
Đurđa, samospašavajuća princeza, zapisana je u povijesti Zemlje kao prva osoba koja je poletjela bez ikakvih pomagala! Do pojave ove neobične princeze ljudi su mogli samo hodati po tlu i roniti u vodi. Sa sigurnošću se zna da nitko ni prije ni poslije Đurđe nije poletio. 
                                  

Autor:

Lucija Malčić, 8.b

 

 



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Sanja Pavin   datum: 27. 5. 2018.

Vijesti

LUCIJA MALČIĆ OSVOJILA PRVO MJESTO NA LITERARNOM NATJEČAJU SFERA 2018.

Na državnom  literarno-likovnom  natječaju Sfere, društva za promicanje znanstvene fantastike, LUCIJA MALČIĆ, 8.b, dobitnica je 1. nagrade u kategoriji učenika od 5. do 8. razreda za temu Samospašavajuća princeza. 


Prvonagrađeni likovni i literarni radovi tiskani su u glasilu Sfere, popularnom Parseku!

Svečanost dodjele nagrada održana je na FER-u u Zagrebu sredinom svibnja.
Lucijina mentorica je Slobodanka Martan i njena je preporuka da ovaj rad svakako pročitate. On je jedan od, do sada, najuspješnijih nagrađivanih radova naše literarno nadarene Lucije.

 
 
Samospašavajuća princeza
 
Zapisano u povijesti Zemlje
 
Jednom davno živjela je  princeza po imenu Đurđa. Đurđa je živjela u kuli koja  nije bila visoka kao kula  nego  je više sličila višoj kući. I kako ništa nije bilo  kakvim se činilo na prvu, tako to nije bila ni sama Đurđa, ni šuma, ni zmaj . . .
Naime, šuma, u kojoj se nalazila kula, nije bila obična ukleta šuma. Ali bila je uistinu mračna. Toliko mračna da si oko sebe mogao vidjeti samo crno, a čuti samo zavodljive riječi najgorih spodoba koje se jedva  mogu  zamisliti. Zloba, primamljiva i slatka, Laž, podmukla i smijuljava, te najgora od najgorih - Pohlepa, kojoj se nitko ne može oteti kad jednom bude povučen. A kako svaka kula ima zmaja, imala ga je i Đurđina. Bio je on velik, zelen i bljuvao vatru, više-manje kao svaki zmaj, osim što je ovaj  imao nešto duže uši nego što bijaše propisano. No, nije on čuvao Đurđu da bi je pojeo ili zato što je bio zaljubljen u nju. On je čuvao Đurđu zato što je smatrao da ni jedan princ nije dovoljno dobar za nju. A i volio je ćaskati s njom u lijena poslijepodneva i večeri obasjane mjesečinom. Ali nikako to nije radio za sasvim mračnih noći. Tada bi  pokrio oči i ležao šćućuren - jer se bojao mraka. A i ta Đurđa ne bijaše obična princeza. Glava joj je bila napol obrijana i na njoj stršalo par crnih čuperaka umjesto duge plave kose, a umjesto duge ružičaste haljine nosila je crne traperice i crnu majicu s kapuljačom. Tih mjeseci bila je u  darkerskoj fazi. 
Đurđa je bila poprilično usamljena. Zamislite da 365 dana u godini provodite zatvoreni u kuli koju čuva prezaštitnički zmaj koji se boji mraka. Jedina Đurđina nada bio je princ koji će je spasiti! Naravno, na crnom konju. Sva sreća, Đurđa je imala Facebook! I svatko tko bi upisao „princezađurđa“, sve malim slovima i bez razmaka, mogao je vidjeti Đurđinu sliku, a ispod nje naputke kako doći do uklete šume. Čak je bilo moguće preko poveznice ući direktno u Google karte i pomoću GPS-a doći do kule. 
I toga je dana Đurđa, kao i obično, hodala po svojoj kuli s prijenosnim računalom u rukama i glasno se žalila: 
„Opet ovaj Internet! Nikad nema signala!“ 
Na prozoru je, slušajući Đurđine riječi,  puhao zmaj: 
„Da, uistinu, internetska veza bila je tvojoj zloj maćehi najvažnija kad je gradila kulu!“ 
Đurđa ga je samo pogledala, praveći se da ga ne čuje, i nastavila: 
„Ali meni je od životne važnosti da vidim je li neki novi princ lajkao ili barem komentirao moju sliku! Svaki komentar može značiti onog pravog koji će na svom crnom konju dojahati i spasiti me!“ 
Zmaj je duboko uzdahnuo, poput čovjeka koji po tko zna koji put nešto ponavlja, ali ga nitko ne sluša: 
„A, gle, Đurđa, oni ionako nisu za tebi. Znaš to, kaj ne?“ 
Zmaj zapravo ne bijaše kajkavac, ali Đurđa je često koristila mnoge anglizme koje on nije razumio pa je u on, njoj u inat, upotrebljavao  kajkavizme. Đurđa mu se izbeljila, a on je, uvrijeđen, položio glavu na prednje noge, prekrio ih krilima i nastavio spavati.
 'Ah, jedino  mi preostaje  nadati se! Nadati se da idućeg princa neće uhvatiti neka od onih groznih šumskih spodoba ili da ga onaj budalasti zmaj neće otjerati! Ne mogu vjerovati da je zadnjem princu rekao da sam otišla na ljetovanje u Bibinje, a ja sam spavala nekoliko metara dalje!' 
Tu je princeza zastala, duboku udahnula, pa nastavila glasno: 
„A i ti prinčevi! Pa kako netko može povjerovati da sam otišla na ljetovanje u Bibinje usred zime?! Zašto je tako teško naći plemenitog princa koji zna koji je treći korijen iz 27, a ne izgleda kao trol? Ili su glupi, ili su ružni, ili su bahati ili sebični! Mislim, nije li užasno kada nađeš dobrog i lijepog princa, a tvoj zmaj ga otjera jer jadničak princ ne zna koliko je 4 puta 7 ili koji su nastavci u imperfektu?“ 
Đurđa se nakon ovog dugog monologa odvuče u svoje odaje i u očaju baci na krevet, točno ispod postera Metallice i Iron Maidena, a gledajući Agnusa Younga, frontmana AC/DC-a ravno u oči. I tako Agnus gledaše nju, ona gledaše njega, a odjednom, kao da joj je upravo on nešto rekao, Đurđa skoči s kreveta i poviče: 
„Spasit ću se ja sama!“ Ona podigne svoje prijenosno računalo i napravi korak, ali se predomisli i ostavi crni uređaj na krevetu. Tada odskakuće do prozora i vikne zmaju, dovoljno glasno da ga probudi: 
„Zmaju, spuštaj me!“
Zmaj je gledao u šoku i nevjerici. Treptao je očima, micao prevelikim ušima, trzao glavom, odmahivao repom i ljutito mrmljao nešto što princeza nije mogla razumjeti. 
„Đurđa, znaš da ne mogu! Oni obijesni prinčevi će jako loše utjecati na tebe! A neki od tih… tih… tih divljaka na kraju će te i oženiti!“ 
Kada se princeza poslije mnogo godina prisjećala ovog događaja, shvatila je koliko je povrijedila uhatog, zelenog bljuvača vatre. Ali, u tom trenutku, samo je rekla: 
„Ah, sve moram sama!“
I - skočila je! Da, skočila sa 7 metara visoke kule! Ali naravno, dočekala se na noge, jer se svaka princeza uvijek dočeka na noge i ima 9 života! Zatim je potrčala ravno u ukletu šumu! A u šumi: Zloba je sladunjavo šaputala primamljive riječi, Laž se podmuklo smijuljila, smišljajući… pa… laži, a Pohlepa? Pohlepa je skočila u princezinu kapuljaču i šaputala joj kako je važno, prevažno, da nađe bogatog princa s dobrim autom koji ima grijaća sjedala. No, Pohlepa je sama sebe zeznula! Kao i uvijek, bila je prepohlepna i tjerala je Đurđu da trči sve brže i brže, dok se Đurđa nije spotaknula. U tom je trenutku Pohlepa izletjela iz kapuljače i tresnula ravno u blato! A Đurđa? Ona je nastavila trčati!
Toga dana Đurđa nije samo pobjegla iz kule od cigala. Đurđa je pobjegla iz zarobljeništva vlastitih misli, ostavila je iza sebe šumu ljudskih slabosti, strgnula je lisice opsjednutosti virtualnom popularnošću i pobijedila zmaja nerealnih očekivanja! Đurđa je i dalje trčala i trčala, slobodna! Bila je toliko ničim opterećena da je poletjela! Poletjela je nebu pod oblake, u korak s vjetrom, zajedno s pticama, a ukleta šuma, zmaj i kula činili su se tako maleni, gotovo nevidljivi. 
Đurđa, samospašavajuća princeza, zapisana je u povijesti Zemlje kao prva osoba koja je poletjela bez ikakvih pomagala! Do pojave ove neobične princeze ljudi su mogli samo hodati po tlu i roniti u vodi. Sa sigurnošću se zna da nitko ni prije ni poslije Đurđe nije poletio. 
                                  

Autor:

Lucija Malčić, 8.b

 

 



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Sanja Pavin   datum: 27. 5. 2018.

Oglasna ploča

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji


e-Dnevnik

e-Dnevnik

Dokumenti

Djetinjstvo bez gladi




preskoči na navigaciju